Gorščica - kaptolska lugarnica

                          PARK PRIRODE MEDVEDNICA

Povijest

Picture
Medvednica se po prvi put spominje 1242. godine u Zlatnoj buli Bele IV pod imenom Medwenicha, kojom se Zagrebu daruje posjed u gori. Ime Zagrebačka gora koristi se od 19. st. u vrijeme apsolutizma kada su gore dobivale imena po gradovima i naseljima, što je ujedno označavalo šumu u vlasništvu grada. Na Medvednici je ljudskih naselja bilo već u pretpovijesno doba o čemu svjedoče bogati paleontološki nalazi iz starog i mlađeg kamenog doba u Veternici i Vidovcu (kameno i brončano oruđe, ognjišta, grobovi), Mariji Bistrici i Kraljevom vrhu.
Antikni kameni nalazi u Vrapču, te trase prometnica koje su prolazile rubnim područjima u Kašini upućuju na rimsku naseobinu.
U srednjem vijeku povijesna zbivanja oko Medvednice vezana su uz Medvedgrad i Susedgrad, te kaštel u Gornjoj Stubici, kao i uz urbane jezgre današnjeg Zagreba: Gradec i Kaptol. Sela podno padine spominju se po prvi put u 13. st.: 1201. Čučerje; 1209. Donja Stubica, Stubičke Toplice, Marija Bistrica i Bistra; 1217. Vrapče i Granešina; 1242. Mikulići; 1287. Podsused; 1317. Markuševac i Gračani; 1321. Vidovec; 1326. Bidrovec; 1342. Stenjevec. Iz baroka i klasicizma ostali su nam plemički dvorci i kurije iz Gornje Bistre, Jakovlja, Gornje Stubice, Šestina, Vugrovca.

Od davnina se na prostoru Medvednice počinju koristiti prirodni resursi, npr. kamen za gradnju kuća i drvo za ogrjev. Željezo se talilo vrlo rano u 13. stoljeću, o čemu svjedoče tragovi peči za taljenje (Rudnica i Pustodol). Postoji i rudarska odredba o vađenju soli u Slanom potoku u 14. stoljeću. Sol je tada služila i kao platežno sredstvo. Malo je poznat podatak da se nekad na Medvednici vadio ugljen. U 18. stoljeću otvoren je rudnik ugljena kod Gornje planine. Na prostoru Rudarskog vrta u rudniku Zrinski u 16. stoljeću se vadilo srebro, a u 18. stoljeću se srebro vadilo u Francuskim rudnicima. Prva osnova gospodarenja šumama Medvednice izrađena je 1877. godine. Na medvedničkim potocima bilo je nekad mnoštvo vodenica; mlinova, pilana, a na blagim medvedničkim obroncima oduvijek su se stanovnici bavili zemljoradnjom, vinogradarstvom i voćarstvom.

Od 19. stoljeća, Medvednica se koristi i kao prostor za rekreaciju (1859. prvi vidikovac; 1870. piramida, prvi planinarski objekt; 1875. prvi izlet na Sljeme; 1934. uređena prva ski – skakaonica). Početkom 20. st., na 846 m n.v., sagrađen je sanatorij Brestovac za liječenje tuberkuloznih radnika. 1968. godine, zbog novih uvjeta u zdravstvenoj službi i novog načina liječenja tuberkuloze, bolnica je rasformirana, te ubrzo devastirana.

Ljudi su prema planini od davnina osjećali zahvalnost i strahopoštovanje. O tome svjedoče brojni sakralni objekti npr. rimski oltar s Blizneca, kapelica Sv. Jakoba, kapelica Majke Božje Kraljice Hrvata, itd. U parku postoje i 3 spomenika parkovne arhitekture, smješteni u podnožju planine: pejzažni perivoj iz 18. st. uz dvorac Oršić u Gornjoj Bistri, pejzažni perivoj iz 19 st. uz dvorac Golubovec u Donjoj Stubici, te perivoj iz 19. st. uz kuriju Junković kod Stenjevca.





Biljni svijet

Picture
Upoznavajući biljni svijet oko nas govorimo o biljnim vrstama. Sve biljne vrste nekog područja čine floru tog područja, a sve biljne zajednice nekog područja čine vegetaciju. Flora se dijeli na nekoliko skupina: viša flora u koju spadaju papratnjače i sjemenjače, i niža flora u koju spadaju alge i mahovine. Premda biljni pokrov Medvednice najvećim dijelom predstavljaju šume (63.6%) , te nam se čini da nema puno različitih vrsta biljaka, istraživanjem flore koju je naručio Park prirode Medvednica (Nikolić T. i sur.: Vaskularna flora Parka prirode Medvednica, Hrvatsko botaničko društvo, 2003. god. – dokument se nalazi u Javnoj ustanovi, u slučaju posebnog zahtjeva dajemo ga na uvid), zabilježeno je ukupno 1346 vrsta sjemenjača. Ova brojka pokazuje da je flora Medvednice vrlo bogata u usporedbi s Hrvatskom (ukupno oko 4300 vrsta sjemenjača) ili nekim drugim europskim zemljama (npr. Velika Britanija oko 1600 vrsta).

Na Medvednici se javljaju, iako rijetko i u malim sastojinama, sredozemni (gospin vlasak, pucalina, jesenja šašika), alpski (alpski jaglac) i stepski (šaš crljenak) florni elementi. Veliki dio vrsta pripada srednjoeuropskom flornom elementu, npr. kalnička šašika (Sesleria tenuifolia Schrad. ssp. kalnikensis), endem Medvednice, koja raste u bukovim i hrastovim šumama na stijenama ispod Roga.

U šumskim zajednicama Medvednice (ima ih 12), uz odgovarajuće vrste drveća i grmlja zastupljene su i brojne prizemne vrste. Osobiti ukras šuma su proljetnice. Iako se čini da su proljetnice neiscrpno rasprostranjene, to je bilje ugroženo, a neke od svojti zakonom su zaštićene. Prekomjernim sakupljanjem, pojedine svojte mogu potpuno nestati u nekom staništu, stoga pozivamo izletnike, da umjesto branja, proljetnice crtaju, slikaju, fotografiraju...
Proljetnice su šafran, visibaba, proljetni drijemovac, jaglac, velecvjetni kukurijek, pasji zub, šumska ciklama i druge vrste koje cvatu u proljeće.

Životinjski svijet

Picture
Raznolika staništa na Medvednici (šume, šikare, livade, krčevine, gorski potoci i dr.), kao i visinska raslojenost, pružaju dom raznolikoj fauni.

Ipak, širenjem prigradskih područja Zagreba, naselja i komunikacija, ta staništa su znatno promijenjena. Mnogih vrsta koje su ovdje obitavale, više nema. Na Medvednici je u davnoj prošlosti obitavao medvjed, u prilog tome svjedoči i ime gore Medvednica kao i potoka Medvešćaka, pa Medvedgrad i Medvedski breg kod Čučerja. Godine 1883. god. ubijen je kod Stubice posljednji ris. Mnoge vrste životinja znatno su prorijeđene, na primjer kune i divlja mačka su rijetke, dok je vidra, koja je nekad nastavala potoke, nestala iz biotopa Medvednice.


Geologija

Picture
Park prirode Medvednica izgrađuju stijene široke stratigrafske pripadnosti, od paleozoika do kvartara sa zastupljenošću svih genetskih tipova stijena; magmatske, sedimentne i metamorfne, što nam pak govori da Medvednica ima dugu i burnu geološku povijest.

Neposredni kontakt stijena različite starosti, zatim različiti smjerovi pružanja slojeva, kao i njihovi međusobni odnosi, ukazuju na složenost tektonskih procesa. Karakteristične su i rasjedne linije, a njihovim smjerom određen je oblik i pravac pružanja Medvednice.
U tom pogledu značajni su rasjedi uz sjeverozapad i jugoistočni gorski rub, kojima je gora ograničena s jedne strane prema Zagorju, a s druge prema Savskoj ravnici.  Mladost tektonike ovog područja očituje se i u potresima, koji su na južnoj i sjevernoj strani gore dosta česti, a najveći broj i najjači potresi vezani su uz obronke Medvednice. Kod mjesta Kašina i Planina, bilo je žarište najjačeg potresa. Seizmičnost na ovom prostoru iznosi VIII do IX stupnjeva po MSC skali (za povratno razdoblje od 500 godina).

Područje Medvednice pripada jugozapadnom dijelu Panonskog bazena, s vrlo složenom tektonskom građom. Za determinaciju odnosa od posebnog su značaja pritisci koji su doveli do ekstenzija prostora. Početna ekstenzija zbila se u razdoblju ologocen-donji miocen. Glavna ekstenzija zbila se u razdoblju egenburg-baden.

Vode

Picture
Vode Medvednica obiluje potocima i izvorima. Oborinske se vode brzo slijevaju, ovisno o nagibu i sastavu terena. Na škriljavcima koji su nepropusni, vode je više i javljaju se izvori, primjer je potok Bliznec koji je duboka potočna dolina. Na vapnenačkim i dolomitnim stijenama koje su propusne, nema površinskog otjecanja vode, već se oblikuju tipični krški oblici (npr. širi prostor Ponikava).

Izvori Medvednice su općenito skromnog kapaciteta, ali su mnogobrojni, što omogućuje opskrbu vodom manjih naselja, te su manjim dijelom uključeni u gradski vodoopskrbni sustav. Glavnina ih izvire iznad 750 m.n.m. i u pošumljenim područjima, pa na tim prostorima nema opasnosti od erozije o kojoj inače treba posebno voditi računa. Izdašnost izvora, a samim time i protoka u potocima uvjetovana je padalinama. U središnjem dijelu prisojne strane (južna-okrenuta suncu), Medvednice javlja se oko 60-tak izvora, a izvori koji su predviđeni za korištenje u sistemu vodoopskrbe sljemenske zone imaju prosječno raspoloživu količinu vode od oko 18 l/sekunda.

Na području Medvednice ima nekoliko toplih izvora različite kvalitete i izdašnosti (Stubičke Toplice, Zelina, Gornja Dubravica). Javljaju se na rasjedima, gdje voda zagrijana u dubini zemlje prolazeći kroz karbonatne stijene izbija na površinu. Takva su i Sutinska Vrela kod Podsuseda.
Slani potok izvire na zagorskoj strani Medvednice, a ime mu dolazi od slanog okusa vode od soli NaCl. Poznat je po tome što se tu već 1347. godine na ovom području vadila sol iz bunara zvanih «šokoti» (od mađarske riječi sokut –slani bunar) no kako je proizvodnja bila slaba ubrzo je prestalo vađenje soli.  Potoci Medvednice su izrazito brdskog tipa; gornji tok je strm, a donji položit.  Vodotoci južne padine Medvednice, zahvaljujući brojnim izvorima i sakupljanju oborinskih voda s obližnjih padina bogati su vodom cijele godine. Bogatstvo vode dokazuju i mnogi nekadašnji mlinovi, posebno na potoku Miroševcu koji dobiva vodu iz brojnih pritoka u gornjim dijelovima Medvednice: Ribnjak, Jelovčina, Suhodol, Trnava, Bidrovac. U srednjem toku Trnave nalazi se najjače vrelo na Medvednici – Tisova peč . To vrelo danas je djelomično kaptirano i služi za opskrbu vodom.

Potok Markuševac izvire nedaleko od planinarskog doma «Puntijarka» na 991 m. Kraj potoka Markuševca nalaze se dva jaka izvora, Mrzljak Srednji i Mrzljak Donji . Svoj tok završava utokom u potok Štefanec. Od posebnog značenja za grad Zagreb, zbog perivoja Maksimir, je potok Bliznec , koji izvire u najvišim predjelima Medvednice, između vrhova Sljeme 1033 m i Puntijarka 991 m, u blizini 12 m visoke stijene Šumarev grob. Potok nema jedan izvor, nego se voda sakuplja iz niza strmih jaraka. Potoci Medveščak, Kraljevac, Zelengaj i Jelenovac , spuštajući se niz južne padine Medvednice, dopiru u samu gradsku jezgru. U dolini potoka Medveščaka je snažni izvor i poznato izletište Kraljičin zdenac . Kuniščak skuplja vodu s nižih područja Medvednice. Potok Črnomerec u gornjem toku čine dva kraka: Črnomerec i Mrzlak koji dalje teku pod zajedničkim imenom Črnomerec. Na mjestima ima lijepih prirodnih kaskada. Na zapadnom dijelu južne padine Medvednice protječe Kustošak, Mikulić potok i Vrapčak. Najveći je Vrapčak, k tome još ima i posebno značenje zbog najljepšeg slapa na Medvednici Sopot . Sopot je 9 m visoki slap u pećinastom klancu srednjeg toka potoka Vrapčaka. Skoro cijelog ljeta ovdje se može naći ugodno osvježenje, no koncem ljeta obično presuši.





Klima

Picture
Medvednica, u odnosu na okolne nizinske krajeve, ponaša se kao «otok» u klimatološkim svojstvima, s više oborina, nižim temperaturama, trajanju i količini snježnog pokrivača. Područje Medvednice nalazi se u temperaturnoj zoni u kojoj se temperatura zraka smanjuje za 0,5°C na svakih 100 metara. Prema karakteristikama godišnjeg hoda oborine Medvednica ima obilježje kontinentalnog oborinskog režima s maksimumom oborina u toplom dijelu godine (IV-IX) mjesec.
Relativna vlažnost zraka je najviša u hladnom dijelu godine i u pravilu je veća na postajama s većom nadmorskom visinom zbog nižih temperatura, ali i bujnije vegetacije.

Šume Medvednice stradale su od velikih šteta u studenom 1980. god. kada je katastrofalni ledolom poharao šume (uglavnom je stradala bukva), a kasnije u veljači 1983. god. uslijedile su velike štete uslijed vjetroloma (velike štete na jeli). Posljedice jednog takvog vjetroloma još se mogu vidjeti na području Adolfovca. Najnoviji podaci za klimu preuzeti su iz elaborata "Prostorni plan područja posebnih obilježja Parka prirode Medvednica-Polazišta i ciljevi prostornog uređenja. Koncepcija, Zagreb, srpanj 2003.



Lokaliteti

Bliznec
Brestovec
Činovnička livada
Francuski rudnici
Gorsko zrcalo
Horvatove stube
Kameni svatovi
Kapelica Majke Božje Sljemenske Kraljice Hrvata ili Sljemenska kapelica
Kapeliva Mrija Sniježna
Kapelica Sv. Jakob
Kapelica Sv. Martina
Kraljičin zdenac
Luestekov put
Medvedgrad
Ponikve
Rudnik Zrinski
Šumarov grob
Šumske jaslice
Veternica

Više na www.pp-medvednica.hr